nedjelja, 22.06.2008.

...Everything is transitoriness except the spirit of past that lives inside of Us...

Prošli put sam vam pisala kao član 8.b razreda Osnovne škole "Tin Ujević", a sada vam pišem kao budući član prvog razreda Matematičke gimnazije. Nevjerojatno je kako kada razmišljate o tome, shvatite koliko je prethodnih osam godina prošlo brzo. Od onih malih nestašnih kukuljica smo se pretvorili u velike leptire od kojih su mnogi potpuno izgrađeni i spremni poletjeti. Ja vam naravno neću opisivati ništa od toga, već ću napisati samo jedan kratki monolog, jer mislim da niti jedan sastav, niti jedna riječ i niti jedna slika ne mogu opravdati ono što sam ja zaključala u sebi. Znam samo da sam posljednjih par dana bila u iscrpljujućoj fazi u kojoj su mi se miješali osjećaji sreće, uzbuđenosti i želje za nečim novim, te osjećaji tuge, nostalgije i ljutnje što sve tako bezbrižno blijedi (tome je možda i pridonijela mala nervoza pred nastup u Ars Novi, koji je na kraju prošao super). Nemojte me krivo shvatiti, meni je naravno drago što se poglavlja moje knjige nastavljaju i oplemenjuju, ali kada razmišljate općenito i kada postanete sjetni, strašno vas ljuti činjenica što niste mogli malo zauzdati vrijeme. Pošto je ovaj post posvećen završetku Osnovne škole, svakako moram pozdraviti sve osmaše iz Tenje, s kojima mi je u četvrtak bilo stvarno predobro, ne samo zato što su organizirali super zabavu, već i zbog njih samih, jer su super osobe! Znam da smo djelomično ludi što se nismo maksimalno veselili praznicima, ali nam je teško palo pozdravljanje sa dragim ljudima, rastanak od škole kao mjesta koje je bilo središtem puno puno stvari, te nastavnika za koje sada slobodno mogu reći da su meni postali poput starih prijatelja. Mogu slobodno reći da je život poput knjige u kojoj su usponi i padovi, sreća i tuga, svađe i razmirice, a sada je došlo vrijeme da ja prebacim ovih par strana, i ne bojte se, neću dopustiti da na njih ikada padne prašina, jer ću se uvijek sa zadovoljstvom vraćati na moj prvotni Elizijum, na početak moje knjige.

Dei i ja



( Pregledavajte box kad god vam se da, jer redovito nešto nadopisujem u Nešto o meni, i stavljam nove slike. )

petak, 06.06.2008.

...All our lives, We've been waiting, For someone to call our leader, All your lies, I'm not believing, Heaven shine a light down on me...

Bok! Evo mene napokon sa novim postom. Dio ovog posta posvetit ću LUKI jer je definitivno to zaslužio. Luka vam je jedna fora lik, jedan alternativac koji me je jednom malom sitnom gestom totalno šokirao. On se stvarno razumije u cijelu tu pripremu priredbe (o kojoj piše pri kraju posta), tu ne mislim samo na njega kao tehničara, već i na njega kao osobu koja nekako indirektno nekada i neprimjetno bodri i trudi se da onaj tko stane na tu pozornicu dobije upravo ono onako kako je zamislio, pa mu se time i povećava samopouzdanje i poboljšava nastup. Vi vjerojatno ovako iz posta nećete skužiti o čemu se radi, ali ja kužim jer je samo na jednu moju rečenicu (koju sam izrekla kroz šalu kao želju) to sutradan bilo sređeno i uvelike pomoglo najviše meni na nastupu ali i u neku ruku i bendu. Još mu se jednom zahvaljujem jer me je ne samo fascinirao kao lik koji se super kuži sa svom tom tehnikom, nego i kao osoba. Moram spomenuti i MIRU koji se je sada definitivno isto kao i Luka pokazao pravim super likom! Evo mislim da bih mogla polako skrenuti sa zahvaljivanja hehe jer se osjećam kao naša ravnateljica koja je jedno tisućljeće zahvaljivala i hvalila sve žive... Kod mene je sve po starom, jedino što napokon imam puno manje obaveza oko škole jer se polako zaključuju ocjene i vrše zadnji ispiti i ispitivanja, a meni je manje - više sve zaključeno tako da sam mirna. I tako se ja preko tjedna odmaram i radim oko posljednjih predmeta, a preko vikenda izlazim sa društvom. Išli smo gledati Narniju (više puta), koja je stvarno prekrasna, jedino što mi se ne sviđa ona patetika na kraju oko poljupca kojeg i ovako nema u knjizi, pa ne znam čemu onda to. U ovaj utorak smo mi natjecatelji išli sa nastavnicom iz povijesti i ostalim školama u Pečuh (zbog kojeg nisam išla na Tankiana) o kojemu mogu reći stvarno sve najbolje. Sada napokon znam zašto ga zovu jednim od najljepših gradova svijeta, jer je stvarno prekrasan, zalutajući u njega kao da ste zalutali u neki super kvalitetan film. Brdo povijesne, kulturne i ostale baštine (od koje smo se mi najviše orijentirali na starokršćanske grobnice), parkovi, veeelike ulice, molovi, restorani i još puno puno toga! I nakon toga smo otišli u veeeeliki lunapark u prirodi u kojemu smo se spuštali i penjali ljetnim bobom. Baš je neopisiv osjećaj dok vi u njemu njegovom stazom jurite i jurite i jurite duugo kroz šumu, a vjetar vas još ubrzava, i onda dolazi ono klasično pitanje i depresija kada pomislite koliko je još takvih stvari na svijetu koje biste mogli probati, a niste stigli ili ste jednostavno shvatili da nemožete stići. Pečuh je dobar zbog još jedne stvari : mnogo dobrih alternativnih mužjaka hehe (tu smo Dora, Dei i ja zaključile da je to naš grad iz snova). A definitivno je jedan od najboljih dijelova bilo upravo upoznavanje sa ljudima iz drugih škola, od kojih će neki u matematičku skupa samnom, pa tu bude i razmjene brojeva i novih potencijalnih prijateljstava. Ovaj tjedan smo cijelo vrijeme imali probe za završnu priredbu i promociju časopisa pa sam dosta krepana od svega toga. Nastup je ispao super, imala sam malu tremu, ali ja ju uvijek liječim smijehom i komuniciranjem sa ljudima (ovaj put publikom), pa sam se brzo opustila. Super mi je bilo to što su na moj poziv počeli pljeskati u ritmu i pjevati, pa je škola napokon "oživila", a i ja. Jedino mi se nekako čini da mi je mikrofon nekako štekao pa da je lošije zvučalo, ali čini se da to ostali nisu primjetili, tako da sam zadovoljna. Još sam u jednom trenutku pokušala izvući mikrofon sa stalka, ali je on nekako zaglavio, pa sam povukla cijeli stalak...hehe...uvijek me u odluci za nastup sputavala ta neka bezvezna trema, ali sam ustvari sada skužila da sam to što sam učinila sada trebala učiniti puno prije jer će kad tad doći taj trenutak kada jednostavno svu tu nesigurnost treba potisnuti i iskorijeniti jer ako nešto volite i želite to, nema druge neko započeti time. A i uvijek za samopouzdanje savršeno pašu pohvale. I tako sam odlučila da ću osim u Arsnovu na gitaru, ići i u glazbenu na pjevanje, a i moguće na klavir ako budem morala. Što se tiče Arsnove, uskoro imam nastup, izabrala sam pjesmu koja me nekako podsjeća na neku vrstu srednjovjekovne na dvorovima. Pjesma je iz treće knjige i nije teška za slušati tako da vjerujem da će sve ispasti ok. I ustvari sam uz sve ovo što se izdogađalo shvatila koliko će mi ustvari faliti neke stvari, nastavnici i neke osobe, jer kada se s nekim tko je super viđate osam godina on jednostavno htjeli vi to ili ne postaje dio vašeg poglavlja i užasno je teško kada to poglavlje završava i kada počinje novo bez njega. Nadam se da vam nije bilo preteško za čitati. Obećajem da ću se potruditi pisati postove malo češće. Pozdravljam vas sve!!!

nedjelja, 18.05.2008.

...Come along now and take my hand, I'll lead you to a promised land,the morning after it may never come again, never be the same...

Bok! Evo ja sam malo odužila sa objavom novog posta jer ga baš i nisam stigla napisati, a bilo mi je glupo nešto na brzinu našvrljati. Kod mene se polako budi ono uzbuđenje kraja školske godine i osmog razreda, pa sve više i više razmišljam o srednjoj. Shvatila sam da se ustvari nemam razloga zamarati sitnicama (krug ljudi će znati o čemu pričam), već trebam pustiti da sve ide svojim tokom, a nekih stvari ili pojava koje mi se ne sviđaju uvijek će biti. A to što ću dobiti i što će mi biti na raspolaganju trebam iskoristiti najbolje što znam (ne mislim doslovno iskoristiti), time želim reći da će sve ići spontano, i uklapanje u novu sredinu i nova prijateljstva i još puno, puno toga. Ovaj i prošli tjedan su bili stvarno ok, ništa drugačiji od ostalih, jedino što smo prošli utorak i četvrtak pisali malu maturu. Zadovoljna sam sa povijesti i geografijom, ali sam sa hrvatskim posebno zadovoljna. Prošli vikend sam malo bila do grada sa curama i stvarno je bilo super, osim što su nas Miha i Tajana malo izvozale (opet će krug ljudi znati o čemu govorim hehe). Stvarno je lijep osjećaj kada imaš par ljudi pored sebe za koje znaš da su ti pravi prijatelji, a još ljepši je osjećaj kada ustvari shvatiš da si tu dubinu odnosa dosegao već sada, u osnovnoj, dok recimo neki ljudi nikada nisu imali nešto tako. Jučer smo mi osmaši sa razrednicima i još nekim nastavnicima išli na posljednji zajednički izlet osnovne škole, kmeeee....bilo je ljepše nego što sam zamišljala. Išli smo na Jankovac, Park prirode Papuk, u neko planinarsko područje. Prekrasna brda prekrivena beskrajnom šumom čiju pasivnost može poremetiti samo vjetar i pokoji potočić i slap. Prekrasno! Pravi raj za Deu i mene! Pošto smo mi bili u planinarskom području, na tom dijelu nije bilo šume, već puno zelene tratine, drvenih mostova, jezera, drvenih klupa i stolova i restoran, dok je šuma okruživala taj dio. Osim što smo igrali igre koje su nam osmislili nastvanici, imali smo odmore tijekom kojih smo mogli raditi što nam je želja. Tako smo Dea, ja i još neki ljudi posjetili prekrasan slap, šetali okolo po odmorištu do kanjona iz kojeg izvire potok Jankovca, penjali se do grobnice Draže Jankovića (po njemu je Jankovac dobio ime), do spilje šišmiša, staklenog groblja, rupe jazavaca i staništa još mnogih biljaka i životinja. Konstantno nas je okruživala šuma i jedini minus je bio taj što smo hodali ili po jakoj uzbrdici ili jakoj nizbrdici pa smo doslovno bili mokri, ali se definitivno isplatilo, a i nabili smo kondiciju hehe! U zadnje vrijeme dosta često razgovaram sa osobama koje sve više i više gube nekakvu barem minimalno pozitivnu sliku ovoga svijeta i svoga života i ponekad dopuštaju da ih najbanalnije stvari izbace iz takta. Sve je prolazno, površno i nestvarno osim osobe koja smo bili, koja smo sada i koja ćemo biti. I skupa s tom osobom mi možemo utjecati na puno stvari, na ono što mi želimo imati ili na ono što želimo izbrisati, na ono što volimo i na ono što nam nije bitno. I nakon cijele borbe ne razumijem zašto se sada tako iracionalno predati kada smo kroz svoje postupke, svađe, razočaranja i razmirice već dovoljno očvrsnuli i postali hrabri. Pogreška u svemu tome je što u cijelom tom razočaranju mi ne vidimo osobe koje se i dalje trude, koje i dalje stoje tu pored nas i žele nas i dalje slušati i gledati, a mi smo zatočeni u nekakvoj svojoj iluziji prekrasnog života. No možda to cijelo vrijeme imamo pred sobom, a to nismo znali prepoznati. A što se tiče prijateljski razočaranja, žalosno je kada vidiš da ti prijateljstvo klizi kroz ruke, a ti ga nikako ne možeš uhvatiti, kada se ti i dalje zadnjim snagama boriš za njega dok tvoj prijatelj stoji fizički pored tebe, ali je iznutra negdje sasvim drugdje, zatočen upravo u toj svojoj bajkovitoj iluziju i apsolutno više ne registrira tvoje riječi, tvoj trud, uopće tvoju pojavu i gleda prozirno kroz tebe kao da si zrak. Ali razočaranja će jednostavno uvijek biti i svaki put ćemo se naći u tom iskušenju u kojem sami trebamo izabrati kako dalje, jer život je jedna velika borba koja ponekad završava kako smo željeli a ponekad potpuno neplanirano. Znam da je apsurdno da ja, koja sam tek osmi razred pišem o životu, ali to je jednostavno nekakav moj subjektivan pogled i mišljenje, koji možda nekom i pomognu realizirati sve što mu se vrti po glavi, pa odluči krenuti u "novo poglavlje". To je sve što sam vam sada željela napisati, tako da vas sve pozdravljam do sljedećeg posta!

ponedjeljak, 05.05.2008.

...The dragon is reeking havoc in my brain, Plays my emotion a never-ending game...

Bok! Evo mene sa novim postom! Eto kod mene se dosta toga dogodilo od produženog vikenda, pa sve do krizme.. Prošli vikend i tjedan (ponedjeljak, utorak i srijeda) su bili manje - više klasika....iako sam u petak koji sam cijeli dan provela vani zbog završnih priprema ubiti cijelo vrijeme kljukala hehe jer se ne sjećam kada sam se zadnji put uspjela normalno naspavati. Hm, nešto me počela hvatati Rabomanija ( svako ljeto ljetujem na Rabu), i užasno mi je glupo što zbog arheologije mog starog uopće nismo sigurni što će biti ove godine s Rabom, ironično....Ali eto, prvi maj je bio osvježenje. Bila sam sa druge strane Drave, prema Zoološkom sa Deom, Anom, Lule, Norom, Dorom i drugom Anom. Opet smo se utaborili u prašumi među lukom hehe, ali je bilo super jer smo se cijelo vrijeme izležavali, pričali, šetali i jeli. Dogodilo se puno zanimljivih stvari od tipa sa zračnom puškom (??!!HEHE) i ultrabrzog konja pa do revenge bube(ambush!!!! hehe....) A krizma....moram priznati da je to stvarno ispalo super, od 9,30 do 12 u crkvi, a poslije toga sam sa svojima i ostalima koji su došli išla do Kopačkog rita. Nismo radili ništa posebno, čisto mali izlet i ručak sa osobama koje su mi najbliže (iznimka su Austrijanci koji nažalost nisu uspjeli doći), ubiti mi je glupo bilo zvati brdo ljudi koji bi u tolikoj količini djelovali kao horda nosoroga hehe i raditi neki dernek, totalno nepotrebno....moji su me iznenadili sa laptopom (to je bila ona neka kutija iz prošlog posta hehehe), a ostalo je bilo praktično ( mnogo fleksibilno kako bismo Dora i ja rekle hehe), vjerojatno znate na što ciljam... A dobila sam i Bibliju (bez smjeha!!!), koju definitivno moram pročitati, jer sam već par puta čula prekrasne citate i priče iz nje, stvarno wow !! I naravno, shvatila sam koliko je život ustvari prekratak i previše prevrtljiv i nepredvidiv da bismo ga trošili na gluposti poput prevelikog ponosa nakon nekog nesporazuma, prepucavanja i ostalih nezrelih i razmaženih gluposti, i ovo vam ne pišem sa nekakvom skrivenom namjerom, nego sam jednostavno to morala napisati jer smo mi ljudi stvarno čudni i smješni, jedan dan se borimo za nešto, a drugi dan već bježimo od toga i želimo to zaboraviti. I da, Dora me pitala dali bih s njom na Serja u Zagreb, ja bih naravno željela, pa ako budem išla, mogla bih se naći s vama kojima se dopisujem, a da ste iz Zagreba (Marta tu najviše ciljam na tebe hehe). Što se tiče škole, sve je po starom, jedino što sutra i u četvrtak pišemo malu maturu ( ja sam dobila povijest , hrvatski i geografiju )Pozz svima, a posebno Marti kojoj još jednom poručujem da se ne obazire na suvišne gluposti, već da uvijek ostane svoja, jer je takva super! Bok!

petak, 25.04.2008.

...Angels on the sideline, puzzled and amused, why did Father give these humans free will, now they're all confused...

Hello! Prošli put sam napisala da ću sljedećih par puta pisati o najdražim bendovima, ali eto, još neću ovaj put. Malo sam promijenila box Nešto o meni, pa odite pogledati. Znam da ste mi se javljali, ali da se ja vama već nisam javila tjedan dana, to je čisto zbog toga što nisam stigla, tako da ću vam se sada svima javiti. Ovaj post će biti malo duži valjda ćete preživjeti hehe... Eto kod mene se dosta toga dogodilo, par dana sam bila u strci zbog krizme, ali napokon sam uspjela sve naći i dovršiti, stvarno jedva čekam da prođe to ispitivanje i probe za krizmu ufffff hehe. Što se tiče škole, pa to je sve po starom, jedino smo dobili novog nastavnika, Davora, predaje gitaru u Arsnovi, i poznanik je od mog nastavnika iz gitare, lik je predobar!!! Da....a testovi, zadaće i ispitivanja idu dalje i dalje... zbog toga i krizme manje - više baš i nemam slobodnog vremena. Baš smo Nera i ja išle malo proviriti do matematičke kada smo bile u Tvrđi za natjecanje, i moram reći da će stvarno biti ludnica ako ju uspiju srediti dok mi dođemo jer je jako lijepa, i nalazi se na super mjestu. Hmmmmm...pa da budem iskrena, dosta sam počela i razmišljati o srednjoj, bit će super okrenuti "novu stranicu" za nove prijatelje, predmete, nastavnike, izlaske i druženja, ali opet će mi biti dosta teško napustiti ovo što imam sada zbog nekih predmeta, nastavnika i osoba koji su stvarno super. Tu najviše mislim na Deu koja je danas skupa samnom sa ledenim štapićima izvodila svjetlosni mač svih Sitha i Darth Vadera hehehe ( mission accomplished hehehe)... Ali o tome nešto kasnije, kada dođe vrijeme za to. Eto, napisala sam da baš i nemam nešto slobodnog vremena, ali kada ga nađem, najčešće ga provedem vani, ili svirajući, čitajući, prtljajući po kompu, družeći se sa svojima. Sutra ću malo izaći sa Deom i Zanze mi mora neki program staviti, a preksutra uglavnom manje - više opet sve po starom kmeeee.........Eto, krizma nam je u subotu, a maturu pišemo 6. i 8. znači, u utorak i četvrtak. A što se tiče prvog maja, najvjerojatnije ćemo Dea, Ana, ja i još možda neki ljudi ići na Dravu, sa one strane zoološkog. A u petak moram na neku frizuru za krizmu hehehe ali neće biti onako neka klasična dosadna, ma meni je najbolje kada je neobavezna. I već par dana pokušavam odgonetnuti tu neku kutiju koju je moj stari nešto išao namještati sa nekim svojim prijateljima, a u kojoj bi trebalo biti nešto za krizmu hmmmmmmmmmm very interesting bwahahaha hehe......ništa, ljudovi idem ja...Pozz svima.....

petak, 11.04.2008.

...Closing your eyes to disappear, you pray your dreams will leave you here, but still you wake and know the truth, no one's there...

Bok!Prvo vam se želim svima zahvaliti koji ste dolazili do mene, i javiti da ću vjerojatno sljedećih nekoliko puta pisati o najdražim bendovima, i sama ću to sastaviti, tako da se ne morate brinuti da će biti predugačko i prenaporno. Kod mene nema ništa posebno, uglavnom se orijentiram na školu jer je sada već možemo reći skoro kraj, pa nas dosta gnjave, a i imam malih problema sa zborom i gitarom jer baš ne stignem vježbati, pa sam u zaostatku, tu opet dolazi moje dobro staro WHY?! (Nora će znati o čemu govorim). Ali eto super stvar je to grupno natjecanje iz povijesti, s kojim ako doguramo daleko možemo posjetiti Krk i Balaton. I eto kako je došlo ljepše vrijeme nekako mi se čini da i meni sve lakše ide, i izlasci su zanimljiviji, a i sve je nekako prirodno,a ne sporo kao po zimi. Odlučila sam ponovno pročitati neke knjige, da se malo prisjetim nekih stvari, a i moram pohvaliti ljude koji imaju svoje Hpff priče,svaka čast na mašti. Dei i ja danas bili do zoološkoga i na pizzi, i moram reći kako su ga dosta uredili, i napokon proširili mjesto medvjedima, samo što smo Dei i ja baš danas došle kada su životinje očito bile toliko napaljene da su jedna drugu udarale po stražnjicama, a lavovi su se čak neuspješno parili,hehe moram priznati da mi je bilo malo (puuno) bwaaa hehe... Polako ću vam početi stavljati slike i uglavnom uređivati box, a što se tiče spotova, valjda će i toga biti. I da, nadam se da ću posjetiti Zagreb za vrijeme Serj Tankiana, bila bi ga stvarno ludnica vidjeti uživo...i da, što se tiče prošlog posta, dosta sam ga zbrljala jer sada kada ga čitam ne vjerujem koliko je čudan i dosta dosadan i ozbiljan, tako da se ne obazirite puno na njega, ne znam što mi je bilo hehe. Uživajte i nemojte biti dosadni ovako kao ja, hehe, pozz od Deve !!!!

nedjelja, 30.03.2008.

...The spiders all in tune,the evening of the moon,dreams are made winding through my head...

Bok!Evo mene sa novim postom. Malo se bezveze osjećam jer je sutra već škola, malo mi je prebrzo sve prošlo, imam osjećaj kao da se ni nisam uspjela maksimalno odmoriti, ali nema veze. Ja sam odmah nakon završetka škole otišla iz Osijeka na selo, gdje mi je bilo super. Većinom sam se odmarala u kući, a manje sam bila vani što mi je sada žao, jer ću sada opet dosta vremena provoditi doma zbog škole, zahvaljujući tome što nas previše forsiraju. Osim što sam bila u kući, sam dosta često lunjala po šumama oko sela, koje su inače prekrasne, ali sada su bile u katastrofalnom stanju zbog vremena. Posjetila sam i staru poznanicu i upoznala njezino društvo koje je stvarno super, i s kojim ću se svakako ćešće viđati kada dođem sljedeći put. Posjetila sam i Schon Blick, prekrasno odmaralište koje je napravljeno po uzoru na Veneciju. Prekrasni parkovi, jezera, na kojima su na stupovima postavljene male vikendice koje najčešće iznajmljuju turisti za godišnji. Isto tako ima čini mi se par restorana i kafića, tenisko igralište, veliko šetalište, prostor za jahanje konja i puno životinja, pasa, zečeva, konja, jedan čak slobodno šeta, pa sam mu mogla prići, podragati ga i slikati. I onda sam se vratila u Osijek i odmah se vidjela sa Deom. Prohodale smo cijeli Gornji grad, sve moguće trgovine, i na kraju mrtve umorne išle do McDonalds'a gdje smo skoro pokidale živce.(duga priča vezana za nesreću sa Cool Pitama). Jučer me Dea pozvala da idem s njom i njenima u Briješće kod tete, i ja ajde super, barem ću biti malo u prirodi. I mi došli, i Dea i ja odmah krenule prema nekoj šumi, i hodamo mi dugo, da na kraju skužimo da je ta šuma ustvari samo par minijaturnih drveća iza kojih je neka kanalčina zbog koje nemožemo prijeći na drugu stranu, ironično... I ništa, mi mozgamo, i skužim ja neku šumu sa druge strane, ali jaaako daleko, i krenemo mi. Samo što nismo skužile da do te šume moramo gaziti po tuđim rotkvicama, poljima, rajčicama i ostalim glupostima, ali ajde, mi spremne, iako nam je bilo malo žao, ali ajde pazile smo. I trčimo mi, pa hodamo, pa trčimo, pa hodamo i tako unedogled, ja sam već gušteraču iskašljala dok smo napokon došle. I naravno da nam se i tu dogodilo sranje, jer je i ova šuma bila odvojena kanalčinom. I hodamo mi dalje jer smo u daljini vidjele neki prijelaz preko kojega se ipak može prijeći na drugu stranu. I napokon smo došle u tu prekrasnu šumu, koja je iznutra stvarno izgledala čudno, rijetko, sivo, jedno drvo je izgledalo kao da će se svakog ćasa slomiti, u šumi je bio jedan jedini zec, i par ljudi koji su šetali pse., nije se baš vidjela ona živost koju inače osjećate u šumi, više je izgledala kao da spava. E, ako nismo kilometar, i više istrčale i prehodale. I na kraju smo se prije povratka potpisale na cesti nekom ciglom, koja će otići prvom prilikom kada padne kiša, i napravile znak od Evanescence, a u međuvremenu su nas gnjavili neki klinci sa dalekozorom. S nama je bila i Deina sestra, mala je totalno luda, cijelo je vrijeme po cesti radila zvijezde, stojeve, i ostale stvari...danas mi i nije baš bio bajan dan, prvo sam se ubila od učenja, pa sam morala na engleskom sastavljati nešto o Blanki Vlašić, užaš...ali je zato Zakon braće predobar. I da, LUNA JE DANAS NAPUNILA GODINU DANA!!!! I cijelo vrijeme si traži dečka, danas se čak preko ograde ljubila sa susjedom haskijem, hehe.Joooj, sljedeći tjedan pišemo biologiju, kemiju, fiziku, pita povijest i još izlažemo te sastave iz engleskog, ma super...i još svećenici gnjave oko krizme, zbog koje ja neću moći ići u Torino sa zborom kmeeee, ali nema veze,bit će još putovanja. Idem sada, pozz svima!

srijeda, 19.03.2008.

NOVI POČETAK

Bok! Evo napokon sam napravila drugi blog, mislim da nitko od vas koji ste posjećivali moj prvi blog nije vjerovao da ću ikada napraviti ovaj, jer ga ustvari odgađam već par mjeseci, ali eto čuda se događaju hehe:zubo. Za sada neću ništa previše raditi oko bloga, ne dok se malo ne nakupi postova, onda ću staviti više slika i spotova i bolje urediti box. Dizajn i pjesma su opet od Evanescence, tako da se tu baš i nisam previše potrudila pronaći stvari od drugih bendova. Napisala sam vam i nešto o sebi (dosta dugo) tako da vam se vjerojatno neće dati čitati, ali pokušajte barem malo, i stavila sam par slika, ali to ste već vjerojatno i sami skužili. Za prvi post baš neću nešto previše pisati, jer mislim da je glupo da mi već prvi bude kilometarski, tako da vam sada idem polako javljati stranicu novog bloga. Pozz svima, a posebno Dominiku, Dori, Lule, Dei, Mihi i Nori. I da, Dora i Miha, hvala na glazbi i avataru, a Dea, kao što sam obećala, "ako zgazi, zgazi" hehe. Bok!!!!!!!

Luna